U Partizanu kod Vujoševića mi je bilo fenomenalno
Više od 15 trofeja je osvojio Vladimir Micov do sada u profesionalnoj karijeri.
On se okitio se titulama prvaka u Srbiji, Rusiji, Italiji, Crnoj Gori, VTB ligi, nastupao je za Partizan, Budućnost, Kahu Laboral, CSKA, Galatasaraj, a od 2017. sa uspehom igra za Olimpiju iz Milana, za koji na terenu provodi nešto više od 30 minuta po utakmici i ubacuje oko 14 poena u prosjeku.
Dok nastavlja da gradi karijeru na Apeninima, Micov sa pažnjom prati i ABA Ligu, posebno svoje nekadašnje klubove, iz Podgorice i Beograda, koji će ove sedmice da se takmiče na Super kupu regionalnog takmičenja u Zagrebu.
“Budućnost je klub u kome sam se izdigao i krenuo u inostranstvo. Tamo sam igrao od 20. do 24. godine i to mi je prvi odlazak od kuće. Jeste to opet bilo naše područje i jezik, ali tu sam kao igrač napredovao. Oni su tada kao klub poslije svih godina igranja Evrolige krenuli sa nekom novom idejom i ambicijom. Trener Radonjić je tek bio završio igračku karijeru, takođe i sportski direktor Gavrilo Pajović i dovedeni su samo klinci, pa smo krenuli da igramo domaće lige. Iz godine u godinu smo rasli, igrali Evrokup, bili sve bolji i bolji, i kada mi je istekao ugovor otišao sam dalje u inostranstvo. Pored toga, imao sam mini-seriju u Partizanu kao pojačanje za Super ligu kada su igrali plej-of pod vođstvom Duleta Vujoševića i bilo mi je fenomenalno, jer sam za ta tri puna mjeseca bio dio onog čuvenog Partizana koji je uzeo, ne znam koliko, titula za redom. Imao sam priliku da igram i taj čuveni derbi pred Grobarima i Delijama, a za bilo kog košarkaša iz Srbije je to poseban osjećaj jer takva atmosfera ne može svugde da se osjeti. Bio sam dio tima koji je igrao protiv Gurovića i još mnogo drugih izuzetnih košarkaša”, ističe Micov.
Srpski bek stiže i da isprati aktuelnosti iz najkvalitetnijeg regionalnog sportskog takmičenja, koje je jače nego ikada, i gdje se očekuje da će barem pet timova da se bori za titulu.
“Pratim rezultate lige, na žalost ne stižem da odgledam sve utakmice. Po mom mišljenju Zvezda je favorit zato što su osvojili ABA ligu i prave ekipu za Evroligu. Vidio sam da su se tokom ljeta bacili na posao i potpisali skoro cijelu ekipu što je bilo super za njih da počnu pripreme sa punim sastavom. Tu je i Budućnost koja se prepolovila, otišlo je dosta igrača, uglavnom stranci, koji su bili forsirani u njihovoj igri i sada ne znam kako će to da izgleda. Tu je i Partizan koji je uvijek konkurent Zvezdi. Mega se takođe bori. Zanimljiva je i ova fuzija Cedevita – Olimpija to je neka simpatična ekipa, ali ne znam kako će to sve funkcionisati, nisam siguran da i oni sami znaju kako će to sve izgledati. FMP tu takođe zna da pomuti račune”, dodao je Micov.
Sa brojnim saigračima i stručnjacima iz ABA Lige Micov je i dalje u redovnom kontaktu.
“Sa Radonjićem sam ostao u fenomenalnim odnosima, sa njim se stalno čujem i viđam. Gordić i Maraš iz tih mlađih dana su mi ostali jako dobri prijatelji. Iz Partizana su tu Kecman i Pera Božić, Novica Veličković, Luka Bogdanović”, kaže Micov.
Vladimir je istakao i trenere koji su uticali na to da postane vrhunski košarkaš.
“U mlađim kategorijama je to bio Slobodan Klipa, i to dok sam bio u FMP-u. On nas je vrlo posvećeno trenirao, bili smo jedna dobra generacija. Kosta Perović je takođe bio sa mnom, uzimali smo sva državna prvenstva za kadete, juniore, a kasnije je to bio Dejan Radonjić u Budućnosti, jer sam se tu našao u prelaznom periodu, iz juniora i mladih u prvi tim. Puno igrača se tu izgubi, nestane, ja sam sva sreća uspio, a on je bio tu da me podrži. Treneri dosta utiču na igrače, ali im igrači to višestruko vraćaju kroz igru, tako da mislim da jedni drugima pomažemo da budemo bolji. Imamo primjer Žalgirisa, od kako ih vodi Jasikevičius. Po mom mišljenju oni nemaju nikada neka velika imena, nije to neki veliki budžet, ali organizaciono, on kao trener, bivši igrač i plejmejker, koji je bio jedan od najboljih, umije da učini da ekipa napravi veliko iznenađenje, kao što je bilo na fajnal foru gde su pobjeđivali sve od prvog do posljednjeg na tabeli”, istakao je Micov.
Srpski košarkaš podelio je i jedan savjet svim mladim košarkašima.
“Uspjeh se gradi dan po dan. Volio bih da mogu da prespavam i da završim sezonu titulom, ali to nije moguće. Zato radim i treniram svaki dan. Kad sam bio klinac jedva sam čekao da izađem, pogotovo što sam odrastao u tim čuvenim “blokovima” gdje je košarka bila sve. Da li to bilo sa drugarima ili tatom i bratom uvijek sam bio ispod koša. Ali, generalno uvijek savjetujem djecu da se bave sportom, ne samo košarkom, šta god da im prija, jer je to zdrav način života i razvoja. Ako se dovoljno trude i vjeruju, i još se kockice sklope uvijek postoji šansa da se nešto veliko postigne”, rekao je Micov.
On dodaje da je život u Milanu odličan, ali da mu Srbija mnogo nedostaje.
“Gdje god da sam igrao uvek me je vukla nostalgija prema Srbiji, posebno prema Beogradu. Tu sam odrastao, beogradsko sam dijete i kad se završi sezona jedva čekam da se vratim kući. Što se tiče Milana, ne bih mogao da kažem da je to košarkaška sredina, više je fudbalska, jer su Italijani ludi za fudbalom pogotovo u gradu gdje su Inter i Milan. Međutim, pored toga stvarno dosta ljudi prati košarku bez obzira na to da li igraju Evroligu ili italijansku ligu, a naša hala prima 12 hiljada ljudi i skoro svaka utakmica bude ispunjena do posljednjeg mjesta. Ipak, to nije to neka atmosfera na koju sam navikao, i to mi naravno malo nedostaje. Ali što se tiče uslova koje imam ovde, mogu da kažem da su bolji čak i od onih koje sam imao u CSKA. Ljudi koji su zaposleni u klubu vode računa o svemu, pa je na meni samo da se fokusiram na igru i teren. Milano je divan grad, moja porodica je ovde, klinci ovde idu u školu, a opet smo dovoljno blizu Beograda tako da mogu reći da je ovo jedna super sredina”, istakao je Micov.
Ako se pravi paralela italijanske lige i ABA lige, jasno je da je regionalno takmičenje kvalitetno u svakom smislu.
“ABA liga je jedna izuzetna liga gdje igraju najbolji timovi iz regiona. Uspjeli smo nešto dobro da izgradimo i pored toga što ne može svakome da se udovolji pogotovo kada je bivša Jugoslavija u pitanju. A što se tiče Italijanske lige, ima tu previše timova, oko 18, i nemaju svi izraziti kvalitet. ABA Liga je uvijek bila jaka, imali su i više timova u Evroligi, sada nažalost daju samo da igra jedan tim, ali ima uvek tri ili četiri ekipe koje igraju Evrokup. Tu je i Mega koja je mlada, talentovana ekipa i FMP koji mogu uvek da naprave iznenađnje, ali ne igraju Evropu”, zaključuje Micov.
foto:euroleague
About The Author
