Nacionalni grb je svetinja, želio sam da budem u reprezentaciji po cijenu povrede
Novi trener Crvene zvezde, Saša Obradović, gostujući u emisiji Oko, prisјetio se najsjajnijih momenata u igračkoj karijeri i pričao o trenerskim koracima kojima se vratio u Beograd.
Saša Obradović je tri puta bio prvak Evrope, prvak svијeta, olimpijski vicešampion. Kada se podvuče crta, uspјesi sa reprezentacijom su najznačajniji u njegovoj igračkoj karijeri.
“Jeste, naravno. Teško je odvojiti koja je najznačajnija, sve su mi drage i dio moje sjajne prošlosti”, rekao je Obradović.
On je umalo propustio prvenstvo 1995. godine, zbog povrede.
“Da, teška odluka se donosila – da li ću biti dio tog tima. Naravno, bilo bi mi mnogo žao da nisam doživio tu 1995, vjerovatno najznačajniji momenat u mojoj igračkoj karijeri”, rekao je Obradović.
Da li se, u odnosu na to vrijeme, današnji reprezentativci štede?
“Možda su drugačija shvatanja. Meni je grb reprezentacije uvijek bio nešto najveće, najsvetije. Ima posebnu težinu, moraš to da predstaviš na najbolji način”.
Četiri godine kasnije, Obradović je doživio tešku povredu na prvenstvu.
“Svi ljekari su mi rekli da postoji veliki rizik da se povrijedim. Ali, za mene nije bilo dileme, nisam ni razmišljao. Rekao sam sebi da moram da budem tu”, rekao je Obradović i rekao da je NATO bombardovanje pomoglo da donese odluku.
Imao je na stolu ponudu Barselone, što bi bio najveći klub u njegovoj karijeri. Da li bi učinio isto?
“To je nešto na šta ne možeš da utičeš. Postoji žal za tom prilikom, ali mi je drugi put otvorio vrata trenerskog posla. A da li bih učinio isto? Sigurno bih predstavljao svoju zemlju, pa makar i sa rizikom”, rekao je Obradović.
“Vječiti” derbi će oživjeti rivalstvo Andree Trinkijerija i Saše Obradovića, koje je započeto u Njemačkoj.
“Tada su bile drugačije okolnosti. Bamberg nije bio ono što je sada. Imali su velika očekivanja i brojne sponzore. Sa druge strane, Alba je imala neku svoju porodičnu priču, nismo imali imperativ pobjede”, rekao je Obradović.
Kad god Zvezda menja trenera, prvo ime na listi je Saša Obradović. Navijači Zvezde su ga srdačno dočekali dok je vodio Albu, što mu je natjeralo suze na oči.
“To je bio poseban trenutak, nisam imao nikakvu pripremu”, rekao je Obradović.
Sada su se putevi, konačno, ukrstili i Obradović je preuzeo Zvezdu. A šta mu je bilo najvažnije prilikom odluke?
“Važno je da se odrede prioriteti, da se znaju ciljevi, da imamo dobar tim – da ekipa bude sastavljena od igrača koji imaju jak karakter”, rekao je Obradović i otkrio da ima ogromnu podršku čelnika kluba.
“Pritiska nema, ali dilema uvijek postoji. Različite su bile reakcije na to što sam prihvatio da dođem u Zvezdu. Mene je, prije svega, pravi sportski motiv vodio, pored toga što sam dio Zvezdine velike zajednice”.
Sreću mu je poželio i nekadanji trener Duško Vujošević.
“Poželio mi je sreću. Bio mi je trener i od njega sam dosta naučio. Postoji obostrano poštovanje među nama”, rekao je Obradović i uz osmjeh rekao da nisu pričali o Zvezdi i Partizanu.
Obradović je igrao i sa velikanom jugoslovenske košarke, Draženom Dalipagićem.
“Čast mi je bila što sam bio dio te ekipe. Dalipagić je jedan od najvećih igrača u istoriji naše zemlje. Beli igrač sa takvim atletskim sposobnostima rijetko se sreće”.
Na oproštaju Dejana Milojevića od Mege, Obradović se sreo i sa Nikolom Jokićem, koji je pošteno smršao.
“Mislim da će mu to odgovarati. On posjeduje ogroman talenat, jedan od najvećih za njegovu poziciju. Način na koji on razmišlja i kreće se, jedan je od rijetkih. Mislim da neće biti problem da se nosi sa snažnijim igračima od sebe. Snaga nekad nije važna, već način na koji koristiš svoje tijelo”, objasnio je Obradović.
On je već krenuo sa poslom, razgovara sa košarkašima Crvene zvezde.
“Nismo pričali o određivanju uloga u timu, već sam samo želio da se upoznamo, da vidim njihova očekivanja i kako vide svoj razvitak, ono što je iza i ispred njih. Zvezda ima vrhunske uslove, među najboljima na svijetu. To je jačina ove Zvezde. Ima igrača koji zaslužuju veću šansu, ima i onih iz FMP-a o kojima razmišljamo”, rekao je Obradović.
On je, uprkos visini, igrao na poziciji plejmejkera, pa je pitanje da li želi baš takvog, kao što je on bio, u svom timu.
“To bi bilo najbolje. Fizičke osobine su vrlo važne. Teško je naći savršenog. Imamo mi takve igrače – Teodosić, Jović, Marković, Micić… To je teško naći i to je veliki proces, Nije lako napraviti takvog igrača”, ocijenio je Obradović i istakao da su prioriteti Zvezde osvajanje Jadranske lige i afirmacija domaćih košarkaša.
“Plejmejker je najosetljivija pozicija, na koju će se, najvjerovatnije, dovesti strani igrači. Ima mnogo imena, ali ima i mnogo faktora koji utiču na to da li je taj igrač dobar za Zvezdu. Delikatno je to pitanje”, objasnio je trener crveno-bijelih.
On je podvukao da će se teško dogoditi “specfičan slučaj” od prošle godine, kada je u Zvezdi bilo čak osmorica stranih košarkaša.
Posljedice koronavirusa će se tek vidjeti, ali će svakako uticati na budžete klubova. Da li u tome jedna “mala” Zvezda može da pronađe put da se bori sa najbogatijim klubovima u Evropi?
“Budžeti će se smanjiti svuda, tako i u Zvezdi. Ista meta – isto odstojanje. Nešto moramo i mi treneri da uradimo, nešto i sama organizacija. Vrijeme poslije korone će pokazati koliko smo spremni da budemo tamo gdje želimo”, rekao je Obradović.
On ne krije šta vidi kao krunu trenerske karijere – klupa reprezentacije Srbije.
“To nije ni tajna. To se znalo i prije nego što je Igor Kokoškov, moj veliki prijatelj i, kako sam rekao, najbolji izbor za selektora, imenovan. Sportski je nadati se, to bi bila kruna karijere”, zaključio je Obradović.
foto:printscreen/youtube