Kanada je mojoj porodici i meni dala priliku, ali ne osjećam nikakvu ljubav i nemam želju da igram za njih
Tri godine u Evropi, četiri kluba, povratak u Sjednijene Države… Mnogo je obećavao, ali svestan je da je malo toga pružio. U avgustu će napuniti 26 godina i ovo leto smatra ključnim za nastavak karijere.
Stefan Janković ima ugovor sa Partizanom, međutim, malo je vjerovatno da će nekadašnji student univerziteta Misuri i Havaji sljedeće sezone nositi dres kluba iz Humske.
Radovao se pozivu selektora Srbije Igora Kokoškova da se pojavi na desetodnevnom kampu na Kopaoniku, ali zbog opasnosti od širenja koronavirusa moraće da sačeka neki drugi put da obuče dres Orlova.
“Tu sam u Beogradu, došao sam prije desetak dana. Mnogo sam se uželio Srbije. Protekla tri mjeseca bio sam sa mojima u Kanadi. Tamo je još karantin, a koliko sam čuo sljedeće nedelje će početi prva faza popuštanja mjera. Kod mene u Torontu, gradu od 12 miliona stanovnika, situacija je sve vrijeme bila povoljna, ima manje od 15.000 zaraženih. Generalno, Kanada je takva država, nikad nisu bili u ratu, nema tenzija… Pridržavaju se mjera, nije bilo ni policijskog časa, svijest naroda je na visokom nivou. Sve je bilo zatvoreno i niko nije imao razlog da izlazi iz kuće,” kaže Janković za Sport Klub.
Sezonu 2019/20 neće pamtiti po dobrom, iako je bilo i odličnih rola. Partizan ga je poslao u AEK, a iz Atine se u januru preselio u Dži ligu, odnosno razvojni tim Vašington Vizardsa.
“Dobro sam počeo u Atini, međutim, povrijedio sam rame i mjesec i po dana pauzirao, poslije mi je Daragan Šakota otišao u Crvenu zvezdu… Generalno, prethodne tri sezone bile su mi turbulentne, a ne samo posljednja. Nije bilo sjajno, ali nije ni sve do mene. Povrede i promene trenera su normalna stvar na koju ne možeš da utičeš, ali u Dži ligi sam baš dobro odigrao. Trenirao sam sa prvim timom Vizardsa i prije nego što sam se povrijedio imali su namjeru da mi ponude desetodnevni ugovor. Ali ne da mi se. Drago mi je što sam vidio da mogu da igram na tom nivou. Tamo sam odrastao što se tiče košarke i mnogo mi je lakše sa te strane.”
Što zbog povrede, što zbog prekida prvenstva zbog pandemije koronavirusa, sezonu je završio još u martu, a tokom prinudne pauze bio je u Torontu. Žao mu je što u Kanadi nije imao priliku aktivnije da trenira u kućnim uslovima.
“U Srbiji je bilo lijepo vrijeme, moglo je da se izađe kad nije policijski čas, a tamo je pao sneg 13. maja. Bio je minus do prije mesec dana. Srećna okolnost u cijeloj priči je što sam poslije deset godina duži period bio sa mojima. Prijalo mi je.”
Krilni košarkaš je 2018. iz Crvene zvezde došao u Partizan, ali poslije odlaska Nenada Čanka kod Andree Trinkijerija nije se izborio za značajniju ulogu u timu. Minulog ljeta produžio je ugovor sa crno-bijelima, spakovao kofere i preselio se u Atinu.
“Da li ću ostati? To je pitanje za predsjednika Ostoju Mijailovića. U kontaktu sam sa momcima iz tima, ali ne i sa ljudima koji donose odluke. Sa trenerom Trinikerijem se nisam čuo skoro godinu dana. Nisu me zvali nijednom. Ne znam šta bih rekao. Znate kako, neću da budem u klubu ako me taj klub ne želi. Moguće da još ne znaju šta će da se dešava, kako će da izgleda sastav. Da me planiraju… Možda će me zvati,” ističe i dodaje:
“To je posao za mog menadžera, nije moj. Ovo ljeto neću ni na more da idem. Želim da se potpuno fokusiram na profesionalne obaveze i da se spremim za sljedeću sezonu. Nisam dostigao ni 20 odsto svog taletna iz mnogo razloga, ali uozbiljio sam se. Prethodna tri ljeta bila su mi turbulentna. Zvezda, Partizan, gdje ću, šta ću… Vidite, vraća se NBA, postoji mnogo tu stvari, a meni tamošnja košarka prija. Odrastao sam u SAD i brzo se uklopim. Sa druge strane, ovde mi je život super.”
Iz Jankovićevih riječi zaista se može zaključiti da je čvrsto riješen da sa svog imena skine epitet ‘vječiti talenat’.
“Moram da se spremim, mnogo sam se glupirao. Imao sam super karijeru na koledžu, ali u Evropi nisam mnogo pružio. Ja sam kriv, svašta se izdešavalo i sve to utiče na psihu. Imam sve, i talenat i fizikalije, ali nisam se uklopio. Smatram sebe velikim talentom i velikim igračem i nisam tamo gdje pripadam u mojoj glavi. Zvezda Vizardsa Džon Vol je potpisao ugovor na 150 miliona, povrijeđen je dolazio tri puta u salu i bez obzira na to što sve ima opet trenira više od mene. Ne mogu to da dozvolim. Imam još dobrih deset godina karijere i dovoljno vremena da postignem sve što sam zamislio. To đode sa godinama, nekome ranije, nekome kasnije, nekom sa 33. Ja imam 26 godina i nije kasno da stavim karijeru na prvo mjesto. Želim da igram košarku i neću da se bavim nekim trivijalnim stvarima koje nemaju veze sa mnom.”
Mnoge je iznenadila odluka selektora reprezentacije Srbije Kokoškova da Jankovića pozove na desetodnevne pripreme.
“Ne i mene. Mislim da je ideja bila da šansu dobiju i neki mlađi igrači kako bi osjetili šta znači kada si dio državnog tima. Selektora sam upoznao dok sam bio na koledžu Havai i imamo super odnos. Čestitao sam mu kada je dobio posao, a poziv u reprezentaciju Srbije za mene je daleko najveća čast. Ljudi znaju koliko volim ovu zemlju. Meni nikad nije bio san, nemam to navijačko, da igram za Partizan ili Crvenu zvezdu, meni je uvijek Srbija bila na prvom j. Odbijao sam Kanadu posljednjih šest, sedam godina. Igrao sam za tamošnje mlađe kategorije, bio sam u juniorskoj selekciji kada je Srbija sa Bogdanom Bogdanovićem igrala finale protiv Litvanije, ali najbolje se ju Srbiji, to je moja država. Kanada je mojoj porodici i meni dala priliku, ali ne osjećam nikakvu ljubav i nemam želju da igram za njih. Oni to znaju. Imaju super reprezentaciju, sa mnogo NBA igrača, trener im je Nik Nurs iz Toronta, ali samo je Srbija moja emocija,” rekao je Janković.
“Tokom ljeta imam ideju da organizujem kamp kod mene u Foči. Uglavnom ću biti u Beogradu, radiću sa pomoćnim trenerom Partizana Acom Matovićem jer mi je ovo ljeto baš bitno da se spremim. Ukoliko se ukaže prilika možda odem nekoliko dana na rafting, malo u prirodu,” priča Janković koji je u Dži ligi u 15 mečeva prosječno bilježio 5 poena, 2.4 skoka i 0.5 asistencija.
foto: