Đorđevićev intervju Zoranu Čuturi
Saša Đorđević dao intervju Zoranu Čuturi.
Saša Đorđević sa svojim Bajernom ima odličnu sezonu. Sa skorom 21-1 odmakao je pratiocima u košarkaškoj Bundesligi, prije desetak dana osvojio je Kup, a u Evrocupu je ušao među osam najboljih.
“Naravno da postoji određeni imperativ, kad radiš u klubu kao što je Bajern, svaka titula je sportski imperativ”,rekao je trener Bajerna u intervjuu Zoranu Čuturi za germanijak.hr
Dobro, to vjerojatno progovara igrač koji se naosvajao trofeja…
“Ne, kažem to i kao bivši igrač i kao trener. Cilj svake od ovih osam ekipa koje su ušle u završnicu Evrokupa je osvajanje takmičenja, na taj način su i ekipe slagane. Pa tako i naš… Uostalom, osvajanje Evrokupa znači i ulazak u Evroligu. Mi, istina, to možemo realiovati i na drugi način – osvajanjem nacionalnog prvenstva.”
Bajern je veliko fudbalsko ime, tek u posljednjih desetak godina počeli su ozbiljno ulagati u košarku.
“Imamo istog predsjednika, ali smo različiti subjekti. Pa ipak, to ime nosi sa sobom i velike obaveze – kuda god dođemo tretirani samo kao veliki klub. Znaš, u Njemačkoj istorija znači puno, na gostovanjima kod drugih klubova vidio sam kako svi ponosno u dvoranama ističu zastave koje označavaju uspjehe. Ovaj Kup koji smo osvojili je bio prvi osvojeni Kup za klub nakon pedeset godina, to je ovdje jako važno.”
Đorđević u ekipi ima četiri igrača iz regije – Jovića, Mačvana, Lučića i Đedovića. Zbog lakšeg razumijevanja? Ne mislim na jezik.
“Upravo to, naši igrači bolje razumiju moje košarkaške ideje. Osim toga, nisu posvećeni vlastitoj statistici, ne traže odmah ‘scoresheet’, važniji im je rezultat ekipe od vlastitog učinka. Takvu situaciju najbolje je iskoristio naš centar Buker, koji uz Mačvana igra sezonu karijere. Napokon igra s razumijevanjem.”
Prethodne sedmice bio si u zanimljivoj situaciji – odmah po osvajanju Kupa odjurio si na okupljanje reprezentacije Srbije. Nazvaću to, za potrebe ovog teksta, ‘sukobom interesa’ zbog toga što igrače klubovi u pravilu ne puštaju da igraju u ovim kvalifikacijskim ‘prozorima’, a ti si to uredno odradio.
“Pa bio sam već trener reprezentacije kad sam ovdje potpisivao ugovor… No, bez velikog razumijevanja sa strane kluba – ne bi to bilo izvodivo. Osim toga, otišao sam s reprezentacijom miran, imam sigurnost, imam povjerenje u trenerski ‘staff’ koji je i bez mene odradio tih nekoliko dana u klubu. Postoji sistem, znao sam da se moje odsustvo neće osjetiti. Dugo smo zajedno, tu je i Bjedov…”
O tim reprezentativnim ‘prozorima’ razgovarali smo i prošlog ljeta, je li se što u međuvremenu promijenilo.
“Koliko ja znam, svi uključeni imaju negativan stav oko ovakvog načina igranja kvalifikacija… Osim publike – pune dvorane potvrđuju da su navijači željni gledanja nacionalnih selekcija, pa čak i u ovako okrnjenim sastavima. Što je savršeno normalna stvar. Najveći problem ovog koncepta je u tome što se košarkaška hijerarhija mijenja na vještački način. Najgore prolaze oni koji imaju najkvalitetnije igrače, pa im šest, deset ili trinaest igrača ne može igrati, najbolje prolaze oni koji su svi stalno zajedno jer nemaju igrača u NBA niti u Evroligi. Hrvatska je odličan primjer – mala baza, i šest NBA igrača. Kad igraju Hrvatska i Rumunija, Hrvatska bi trebala biti veliki favorit, ali kad se vidi ko igra za koju reprezentaciju – baš i nije tako.”
Srbija ipak dobro prolazi, s 3-1 ste praktično već prošli dalje.
“Imali smo 1-1 u zadnjem ‘prozoru’, odigrali smo dobre utakmice s kojima sam zadovoljan uzimajući u obzir okolnosti. Nakon teške pobjede kod Austrije rekao sam da je to moja najznačajnija pobjeda kao trenera srpske reprezentacije, gledali su me kao da sam… pao s Marsa. Ali stvarno i mislim tako – to su novi igrači, u novim situacijama, velik pritisak je na njima, a nemaš ih vremena pripremiti.”
Dobro, što i kako dalje? Mislim na te kvalifikacije.
“Rekao sam i prije, pa ću ponoviti: gospodo predsjednici košarkaških Saveza, sastanite se, sastančite koliko god treba, i donesite neku odluku koja će ići u korist ovog sporta! Pitanje je kakav proizvod stavljamo na sto u ovakvim okolnostima, dajte nam priliku da idemo pred ljude s najboljim mogućim proizvodom. Ako se neka ekipa zove ‘reprezentacija’ onda se valjda podrazumijeva da je to najbolja moguća nacionalna ekipa. O tome, o tom proizvodu – vrlo vjerovatno – zavisi i status košarke u pojedinim državama, ovisi odaziv mladih ljudi tom sportu. Što si ti gledao kao mali?”
Ljubljanu 70′, zlatnu medalju. Na crno-bijelom televizoru, sjećam se.
“Ja Manilu 78′, isto zlato. Tada sam si rekao ‘i ja to želim, želim igrati košarku’. Razumiješ o čemu pričam?”
Naravno da razumijem.
“Eto, među tim predsjednicima Saveza, osim onih važnih ljudi koje zovem ‘političkim predsjednicima’, ima i nekadašnjih velikih igrača, koji bi isto tako trebali razumjeti problematiku. Zato ovaj apel i upućujem u prvom redu na njihovu adresu.”
foto:printscreen/youtube
About The Author
